Nekad davno, dok mainstream
proizvođači nisu razmišljali o budućnosti i što ona donosi, um jednog mladog
dizajnera je uočio nedostatke modernih sportskih motocikala i automobila i
stvorio skoro savršen spoj obaju svjetova. Uvrstivši napredna rješenja poput
elektromotora kao pomoćnog pogona, pokazao je da postoji jako puno prostora za
inovacije i da je klasični motociklizam čak možda i zastario…
Položaj istovjetan onome u
Formuli 1, tri kotača, V2 agregat od 550 ccm poznat iz SXV/RXV-a, dodatni
elektromotori na svakom kotaču, te inovativan sustav nagiba vozila. Performanse
agregata i ovjesa, te aerodinamika su dovoljni da pariraju bilo kojem litrašu
sadašnjice, te da posrame Ferrari kao da su dječja kolica. Finski student
Heikki Naulapaa dizajnirao je Magnet kao završni rad na Royal College of Arts u
Londonu. Magnet mu je omogućio posao snova u Aprilijinom odjelu za dizajn.
Naulapaain projekt je nastao
iz jesenske disertacije 2003. godine u kojoj je obradio temu „Zašto ljudi voze
motocikle?“ Za potrebe disertacije, intervjuirao je veći broj vozača na temelju čijih iskustava i
želja je dizajnirao Magnet.
U vrijeme Božića, Naulapaa
je imao osnovnu viziju o Magnetu. Započeo je grubim skicama olovkom na papiru,
te doradama u Painteru/Photoshopu. Preliminarnu konstrukciju je formirao u
Rhinou kako bi se dobile realne dimenzije neobičnog trotočkaša.
Završni izgled je dobio svoju formu.
Projekt
je baziran na doživljaju vožnje. Želja je bila stvoriti vozilo koje pruža
potpuno novi emocionalni doživljaj prilikom vožnje spajanjem pozicije vozača u
formuli 1, prirodom nagibanja motocikla u zavojima, te zabavnim osjećajem kakav
pruža mali sportski kabriolet.
Glavni pokretač Magneta je
V2 550ccm agregat poznat iz modela SXV, iako ime sugerira na tri pomoćna
elektromotora smještena u kotačima. Dodatni elektromotori sa pomoćnom baterijom potpomažu 85 ks jak 77°
V2 agregat sa 4 ventila po cilindru, kako bi povećali ubrzanje stvorivši
performanse u cjelini slične Superbike motociklu. Vozač može isključiti
benzinski agregat i uz pomoć elektromotora uživati u opuštajućoj vožnji
ruralnim cestama. Uz dodatak nenadmašne aerodinamike, dodatnog momenta, niskog
težišta i naprednog ovjesa, Magnet bi bio superioran nad svakim komercijalnim
vozilom današnjice.
Poput današnjih sportskih motora,
Magnet ima predviđeno mjesto za suvozačko sjedalo.
Sustav ovjesa je nadahnut
Mercedesovim Life-Jet konceptom iz 1997.godine. Amortizeri su postavljeni
drugačije nego na konceptu Life-Jet, no tehnička izvedba ovjesa je veoma slična
iz jednostavnog razloga iskoristivosti ranije inovacije na novom projektu.
Naulapaa danas radi u
Aprilijinom dizajn studiju u Noali, u jednom od najkreativnijih radnih
okruženja. Kako se Naulapaain san o poslu snova ostario, pitanje je u kojem je
stadiju razmatranja njegov projekt. Iako je i dan danas, četiri godine nakon
projekta, Magnet tehnički napredan da bi se proizveo u dovoljnim komercijalnim
količinama, ne znači da u skoroj budućnosti ne bi mogao postati realnost.
Piaggio Mp3, Gilera Fuoco,
Can-Am Spyder ili Campagna T-Rex su primjeri hibrida između automobila i
motocikla koji su uspješno pronašli svoje kupce, stoga postoji realna šansa da
i Magnet zaživi u nekoj budućnosti. Tehnološke inovacije poput elektromotora u
kotačima nisu znanstvena fantastika, već inovacija koju je do kraja razvio
Bridgestone, te stoga veoma realna opcija u svim vozilima budućnosti kako bi se
poboljšale vozne osobine ili smanjila potrošnja sve skupljeg benzina.
Faza završnog dizajna je
započela u siječnju kada je bilo potrebno tjedan dana da se 3D izgled modelira.
3D model bio je grubo renderiran, tek da zadovolji formu modela. Izgled je bio
spreman, no završna obrada koja uključuje fino renderiranje, detalje,
proporcije je oduzela dobrih mjesec dana… Oko veljače, model je bio spreman za
završnu fazu – izrada aktualnog modela Magneta!
Nakon 3D modeliranja,
stvaranje „prave stvari“ nije bio problem. Rana ljubav prema modeliranju je
sastavljanje Magneta učinila zadovoljstvom. U početku je problem stvarala
odluka na koji način stvoriti potrebne dijelove, no ubrzo je sve postalo slično
igri, a mašti u kreiranju predefiniranih dijelova se pustilo na volju.
Iskustva u izradi velikih
modela Naulapaa nije imao, stoga je odlučio napraviti model u 40% prirodne
veličine. U prirodi, dužina modela je ispala oko 105cm – model je mogao biti i
manji, no detalji bi postali presitni.
Unatoč
mogućnosti strojne izrade pojedinih dijelova, većina dijelova za Magnet morala
je biti izrađena ručno. Tijelo, kotači, aluminijski dijelovi (…) su svi ručno
izrađeni.
Hrpa dijelova koja je trebala biti složena polako je stvarala konačan izgled
modela, a napokon kada je složen, Magnet je osigurao budućnost – svog kreatora
i sebe.