Nekad davno, dok mainstream proizvođači nisu razmišljali o budućnosti i što ona donosi, um jednog mladog dizajnera je uočio nedostatke modernih sportskih motocikala i automobila i stvorio skoro savršen spoj obaju svjetova. Uvrstivši napredna rješenja poput elektromotora kao pomoćnog pogona, pokazao je da postoji jako puno prostora za inovacije i da je klasični motociklizam čak možda i zastario…

Položaj istovjetan onome u Formuli 1, tri kotača, V2 agregat od 550 ccm poznat iz SXV/RXV-a, dodatni elektromotori na svakom kotaču, te inovativan sustav nagiba vozila. Performanse agregata i ovjesa, te aerodinamika su dovoljni da pariraju bilo kojem litrašu sadašnjice, te da posrame Ferrari kao da su dječja kolica. Finski student Heikki Naulapaa dizajnirao je Magnet kao završni rad na Royal College of Arts u Londonu. Magnet mu je omogućio posao snova u Aprilijinom odjelu za dizajn.

Naulapaain projekt je nastao iz jesenske disertacije 2003. godine u kojoj je obradio temu „Zašto ljudi voze motocikle?“ Za potrebe disertacije, intervjuirao je veći broj vozača na temelju čijih iskustava i želja je dizajnirao Magnet.

U vrijeme Božića, Naulapaa je imao osnovnu viziju o Magnetu. Započeo je grubim skicama olovkom na papiru, te doradama u Painteru/Photoshopu. Preliminarnu konstrukciju je formirao u Rhinou kako bi se dobile realne dimenzije neobičnog trotočkaša.
Završni izgled je dobio svoju formu.

Projekt je baziran na doživljaju vožnje. Želja je bila stvoriti vozilo koje pruža potpuno novi emocionalni doživljaj prilikom vožnje spajanjem pozicije vozača u formuli 1, prirodom nagibanja motocikla u zavojima, te zabavnim osjećajem kakav pruža mali sportski kabriolet.

Glavni pokretač Magneta je V2 550ccm agregat poznat iz modela SXV, iako ime sugerira na tri pomoćna elektromotora smještena u kotačima. Dodatni elektromotori  sa pomoćnom baterijom potpomažu 85 ks jak 77° V2 agregat sa 4 ventila po cilindru, kako bi povećali ubrzanje stvorivši performanse u cjelini slične Superbike motociklu. Vozač može isključiti benzinski agregat i uz pomoć elektromotora uživati u opuštajućoj vožnji ruralnim cestama. Uz dodatak nenadmašne aerodinamike, dodatnog momenta, niskog težišta i naprednog ovjesa, Magnet bi bio superioran nad svakim komercijalnim vozilom današnjice.

Poput današnjih sportskih motora, Magnet ima predviđeno mjesto za suvozačko sjedalo.

Sustav ovjesa je nadahnut Mercedesovim Life-Jet konceptom iz 1997.godine. Amortizeri su postavljeni drugačije nego na konceptu Life-Jet, no tehnička izvedba ovjesa je veoma slična iz jednostavnog razloga iskoristivosti ranije inovacije na novom projektu.

Naulapaa danas radi u Aprilijinom dizajn studiju u Noali, u jednom od najkreativnijih radnih okruženja. Kako se Naulapaain san o poslu snova ostario, pitanje je u kojem je stadiju razmatranja njegov projekt. Iako je i dan danas, četiri godine nakon projekta, Magnet tehnički napredan da bi se proizveo u dovoljnim komercijalnim količinama, ne znači da u skoroj budućnosti ne bi mogao postati realnost.

Piaggio Mp3, Gilera Fuoco, Can-Am Spyder ili Campagna T-Rex su primjeri hibrida između automobila i motocikla koji su uspješno pronašli svoje kupce, stoga postoji realna šansa da i Magnet zaživi u nekoj budućnosti. Tehnološke inovacije poput elektromotora u kotačima nisu znanstvena fantastika, već inovacija koju je do kraja razvio Bridgestone, te stoga veoma realna opcija u svim vozilima budućnosti kako bi se poboljšale vozne osobine ili smanjila potrošnja sve skupljeg benzina.

Faza završnog dizajna je započela u siječnju kada je bilo potrebno tjedan dana da se 3D izgled modelira. 3D model bio je grubo renderiran, tek da zadovolji formu modela. Izgled je bio spreman, no završna obrada koja uključuje fino renderiranje, detalje, proporcije je oduzela dobrih mjesec dana… Oko veljače, model je bio spreman za završnu fazu – izrada aktualnog modela Magneta!

Nakon 3D modeliranja, stvaranje „prave stvari“ nije bio problem. Rana ljubav prema modeliranju je sastavljanje Magneta učinila zadovoljstvom. U početku je problem stvarala odluka na koji način stvoriti potrebne dijelove, no ubrzo je sve postalo slično igri, a mašti u kreiranju predefiniranih dijelova se pustilo na volju.

Iskustva u izradi velikih modela Naulapaa nije imao, stoga je odlučio napraviti model u 40% prirodne veličine. U prirodi, dužina modela je ispala oko 105cm – model je mogao biti i manji, no detalji bi postali presitni.

Hrpa dijelova koja je trebala biti složena polako je stvarala konačan izgled modela, a napokon kada je složen, Magnet je osigurao budućnost – svog kreatora i sebe.